Trumpov gambit s Grenlandom tjera Europu da se okrene vlastitim nuklearnim arsenalima

To je izravan odgovor na Donalda Trumpa koji nagriza povjerenje u članak 5. NATO-a o zajedničkoj obrani vrijeđanjem saveznika, dovođenjem u pitanje američkih obveza i dodatnim poticanjem sumnji prijetnjama da će prisvojiti Grenland.

Čelnici Švedske, Norveške, Njemačke i Nizozemske — nekih od najproameričkijih zemalja Europe — posljednjih su dana javno potvrdili da vode razgovore o europskom nuklearnom odvraćanju koje bi nadopunilo američko, piše Politico.

„Mislim da će među Europljanima biti rasprava — i da treba biti rasprave — o nuklearnom odvraćanju, i da ono mora biti europsko“, rekao je ovoga tjedna norveški premijer Jonas Gahr Støre.

Dodatnu hitnost daje i istek nuklearnog sporazuma New START između SAD-a i Rusije ovog tjedna, u trenutku kada Rusija i Kina šire svoje strateške arsenale, a Kremlj prijeti uporabom nuklearnog oružja protiv Ukrajine.

Europske zemlje inzistiraju da američka nuklearna zaštita i dalje ostaje ključna, ali istražuju tješnju suradnju s kontinentalnim nuklearnim silama, ponajprije Francuskom, čiji je arsenal oduvijek bio odvojen od američkog i NATO-ova. Britanske snage neovisne su o Washingtonu, ali se i dalje oslanjaju na američku tehnologiju.

„Mislim da će među Europljanima biti rasprava — i da treba biti rasprave — o nuklearnom odvraćanju, i da ono mora biti europsko“, rekao je ovoga tjedna norveški premijer Jonas Gahr Støre.

„Najlogičnija, najbrža i najisplativija opcija bila bi koristiti francusku nuklearnu sposobnost kao temelj neovisnog europskog nuklearnog odvraćanja“, rekao je Marko Mihkelson, predsjednik Odbora za vanjske poslove estonskog parlamenta.

POLITICO je razgovarao s gotovo desetak europskih dužnosnika i zakonodavaca iz zapadne, sjeverne i istočne Europe koji su izravno uključeni u obrambenu politiku, od kojih je mnogima zajamčena anonimnost zbog osjetljivosti teme.

Opisali su kontinent koji traži dodatni sloj „osiguranja“ protiv Rusije, dodajući da bi svijet mogao biti u ranim fazama nove ere nuklearne proliferacije. Iako njihove vlade žele veću jasnoću u odnosima s dvjema europskim nuklearnim silama, postoji i neslužbena rasprava o tome da bi nenuklearne zemlje u budućnosti mogle razviti vlastito oružje.

„Sve dok opasne zemlje posjeduju nuklearno oružje, stabilne demokracije također moraju imati pristup nuklearnom oružju“, rekao je prošlog mjeseca švedski premijer Ulf Kristersson.

Čekajući Macrona

Francuski predsjednik Emmanuel Macron već vodi razgovore sa zemljama poput Švedske, Poljske i Njemačke o ulozi francuskog nuklearnog oružja.

Očekuje se da će kasnije ovog mjeseca održati važan govor o nuklearnoj doktrini zemlje, koji europske prijestolnice pomno prate. „Nadamo se konkretnim najavama“, rekao je jedan europski diplomat sa sjedištem u Parizu.

Macronov govor označit će „prekretnicu, ključni trenutak“, prema riječima osobe bliske francuskom predsjedniku. Opisat će „kako Francuska može omogućiti drugima da imaju koristi od njezina odvraćanja, dok odluka jasno ostaje isključiva ovlast predsjednika“, dodala je ta osoba.

Za razliku od SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva, Francuska nije dio NATO-ove Skupine za nuklearno planiranje, iako su francuski predsjednici naglašavali da vitalni nacionalni interesi Francuske imaju europsku dimenziju. Kao i u SAD-u, francusko nuklearno oružje isključivo je pod zapovjedništvom predsjednika.

Jedan od značajnih načina da Francuska pokaže odlučnost bio bi razmještaj borbenih zrakoplova Rafale sposobnih nositi nuklearno oružje, pod francuskim zapovjedništvom, u europskim zemljama, rekli su europski dužnosnici.

„Ako to stvarno ozbiljno misle… trebali bismo biti spremni otvoriti tu temu s partnerima“, rekla je Lucia Yar, slovačka zastupnica u Europskom parlamentu i članica Odbora za obranu.

Unutar NATO-a postoji nada da će ova neizvjesnost potaknuti Pariz da odustane od svoje odbojnosti prema sudjelovanju u nuklearnom planiranju Saveza, što bi drugim saveznicima dalo uvid u to kako bi ih Francuska mogla zaštititi u sukobu. Pariz „treba i hoće razmotriti“ pridruživanje, rekao je jedan NATO diplomat.

Jedan od značajnih načina da Francuska pokaže odlučnost bio bi razmještaj borbenih zrakoplova Rafale sposobnih nositi nuklearno oružje pod francuskim zapovjedništvom u europskim zemljama, rekli su europski dužnosnici.

Tijekom protekle godine Francuska je počela objašnjavati svoju doktrinu i arsenal. Riječ je o tome što Francuska „može ponuditi“ i što saveznici „mogu očekivati“, rekao je drugi europski diplomat.

Međutim, svaki pokušaj Pariza da ponudi kontinentalnu sigurnost morat će se suočiti s ograničenim arsenalom.

Francuska ima 290 nuklearnih bojevih glava, dok SAD ima 3.708, a Rusija 4.380, prema podacima Stockholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira. Ujedinjeno Kraljevstvo ima 225.

Rusija i SAD imaju nuklearnu trijadu koja se sastoji od oružja lansiranog s mora, iz zraka i s kopna, dok je francuski arsenal pomorski — s jednom podmornicom s balističkim projektilima koja stalno patrolira morima — i zračni, s eskadrilama Rafalea opremljenima projektilima dugog dometa. Britansko nuklearno odvraćanje isključivo je pomorsko, ali London razmatra ponovno uvođenje zračne komponente pomoću američkih borbenih zrakoplova.

Štoviše, za razliku od Rusije, Francuska i Britanija nemaju manje taktičko nuklearno oružje, već se u potpunosti oslanjaju na znatno veće strateške projektile. To bi moglo otežati odgovor na manji ruski napad jer bi im na raspolaganju bile samo bombe koje uništavaju gradove, što bi svaku razmjenu moglo eskalirati u potpuni Armagedon.

„Ni britansko ni francusko odvraćanje zapravo nisu temeljno osmišljeni da… prošire svoje odvraćanje“, rekla je Darya Dolzikova, viša istraživačica u Kraljevskom institutu za obrambene studije, bez obzira na to jesu li raspoređeni u drugim europskim zemljama ili ne.

Povećanje nuklearnih arsenala bilo bi i dugotrajno i skupo — a javne financije i Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva su iscrpljene.

Kao znak jačanja veza, zemlje poput Njemačke nadaju se sudjelovanju u Pokeru, francuskoj ključnoj vojnoj vježbi koja simulira nuklearne udare. U prosincu su britanskim dužnosnicima prvi put dopušteno prisustvovati, nekoliko mjeseci nakon što su Pariz i London potpisali novi sporazum o produbljivanju nuklearne suradnje.

Službeno, Ujedinjeno Kraljevstvo manje je sklono raspravama o promjenama svoje nuklearne doktrine. Jedan britanski obrambeni dužnosnik odbacio je sugestiju da bi London trebao sudjelovati u zajedničkom odvraćanju, naglašavajući da je većina zemalja EU-a već zaštićena britanskim nuklearnim oružjem kroz NATO.

No neki sada dovode u pitanje i to. „Možda… trebamo osigurati da budemo čvrsto usklađeni s Francuzima“, rekao je jedan laburistički zastupnik, i „imati niz slojevitih odgovora koje osigurava Francuska, a mi doprinosimo na vrhu“.

Novi početak

Razgovori o europskom nuklearnom odvraćanju odvijaju se u trenutku kada se globalna arhitektura kontrole naoružanja raspada.

„Europljani su prihvatili ideju da bi se nuklearni arsenali mogli povećavati i da je to smjer u kojem se svijet kreće“, rekla je Héloïse Fayet, istraživačica u Francuskom institutu za međunarodne odnose.

Prošlog četvrtka istekao je Sporazum New START, posljednji preostali sporazum između SAD-a i Rusije o ograničavanju nuklearnih zaliha, nakon što je Washington odbio ponude Moskve za njegovo produljenje.

SAD želi uključiti Kinu u sve nove pregovore, dok Rusija želi uključiti Francusku i Ujedinjeno Kraljevstvo. No, kako nema izgleda za novi sporazum, raste zabrinutost da bi nova geopolitika koju je pokrenuo Trump mogla dovesti do nuklearne proliferacije.

Nenuklearne zemlje poput Japana razmatrale su izgradnju vlastitog nuklearnog oružja, a neslužbene rasprave se zahuktavaju i u drugim državama poput Kanade i Južne Koreje.

Za Europu je to „vrlo opasan“ razvoj događaja dok se SAD povlači iz NATO-a, rekao je Riho Terras, estonski zastupnik u Odboru za obranu Europskog parlamenta i bivši načelnik oružanih snaga te zemlje.

„Pošteno je reći da se rasprava o nuklearnim sposobnostima u Europi u trenutačnim okolnostima ne bi smjela izbjegavati“, rekao je, dodajući da bi Pariz i London također trebali „razmotriti“ povećanje broja bojevih glava.

No uspostava istinski europskog odvraćanja prepuna je financijskih, tehničkih i političkih problema. Također bi mogla odvratiti pozornost od ciljeva europskog naoružavanja, rekla je Rose Gottemoeller, bivša zamjenica glavnog tajnika NATO-a i bivša američka podtajnika za kontrolu naoružanja.

„Proširivanje nuklearnog oružja na druge saveznike neće povećati sigurnost“, rekla je. „To bi bila skupa dugoročna obveza u trenutku kada se saveznici u NATO-u moraju usredotočiti na jačanje konvencionalnih snaga.“

Za druge zemlje, izgradnja nuklearnog programa od nule bila bi „monumentalan pothvat“, rekao je Hans Kristensen, direktor Projekta za nuklearne informacije pri Federaciji američkih znanstvenika.

Čak bi i za nuklearno naprednu Švedsku stvaranje vlastitog odvraćanja moglo potrajati „dva desetljeća“ i koštati „više desetaka milijardi“ eura, rekao je, zahtijevajući ulaganja u sustave isporuke oružja, programe testiranja, skladišne lokacije, obuku osoblja te zapovjedne i nadzorne sustave.

To bi također kršilo Sporazum o neširenju nuklearnog oružja.

Iako je trenutačna rasprava u Europi reakcija na Trumpovu nepouzdanost, udaljavanje od američkog nuklearnog kišobrana znači veće oslanjanje na Francusku, a to nosi vlastite rizike.

Francuski nacionalni interesi ne poklapaju se uvijek s interesima drugih europskih zemalja. Osim toga, iako je Macron više puta signalizirao spremnost na razgovore s europskim prijestolnicama o tome kako bi francusko nuklearno odvraćanje moglo pridonijeti sigurnosti kontinenta, njegovi mogući nasljednici znatno su neprijateljskiji prema toj ideji.

Krajnje desni Nacionalni skup vodi u anketama uoči predsjedničkih izbora 2027., a oba njegova čelnika, Marine Le Pen i Jordan Bardella, snažno se protive Macronovu nuklearnom angažmanu s Europom.

„Svi se bude, ali veliko pitanje je 2027.“, rekao je treći europski diplomat. „Čovjek se pita — koliko sve to uopće vrijedi?“